Maładaja milicyjanier prypisała sabie čužoje vyratavańnie savy, ale sacsietki jaje vykryli. Navat psichołah nie razabraŭsia ŭ matyvach 26
Ahienctva «Minsk-Naviny» 21 krasavika apublikavała kranalnuju historyju ab tym, jak učastkovy inśpiektar ISN adnaho ź minskich rajonaŭ Julija K. vyratavała savu ad napadzieńnia zhrai varon, vychadziła jaje i vypuściła.
Usio heta ilustravałasia fota toj samaj savy, hierainia malaŭniča apisvała etapy vyratavańnia.
Ale na nastupny dzień vyjaviłasia, što historyja — ścisły pierakaz realnaha vypadku, jaki adbyŭsia ŭ sakaviku, ale nie ź inśpiektaram Julijaj K., a ź minskaj nastaŭnicaj anhlijskaj movy Marynaj Marskoj i jaje mamaj.
Razam jany z akna ŭbačyli, jak nievialikuju savu atakavali varony, mama Maryny vyskačyła na vulicu i zabrała ptušku, u jakoj paźniej doktar vyjaviŭ niekatoryja traŭmy — siamji daviałosia niekalki dzion vychodžvać žyviołu, jaje pryhody zafiksavanyja ŭ błohu nastaŭnicy.
Paśla taho, jak stała viadomaja praŭda, paviedamleńnie pra hierojski ŭčynak milicyjaniera było vydalena z navinavych sajtaŭ, niedzie jano jašče zastałosia ŭ kešy.
Ale čamu milicyjanier vydała čužuju historyju za svaju? «Naša Niva» adrasavała hetaje pytańnie aficyjnamu pradstaŭniku viedamstva Volzie Čamadanavaj.
«Ja nie asabliva chaču hetaj temy kranacca, bo hetaja biednaja dziaŭčyna… jana na tabletkach, valarjancy. Ja sama nie viedaju, što ź joj zrabiłasia ŭ toj momant, kali jana vyrašyła, što historyja adbyłasia ź joj, pra što jana dumała? Pa mojmu, navat psichołah da kanca nie razabraŭsia. Zvalniać jaje za heta nichto nie budzie, ale pra što jana dumała — vyśvietlim», — skazała Čamadanava.